Još uvek nisam spremna da odrastem!

August 17, 2016

Život je jako čudan i jako težak. A da ne pričamo o tome koliko vreme prebrzo prolazi i da ću vrlo ubrzo postati odrasla i samostalna, naći posao i na kraju izabrati čoveka sa kojim želim provesti ostatak svog života i imati decu. Jeste da ja sad imam 15 godina i da će se sve to desiti u narednih 15 godina, ali ipak počinjem da se plašim. Počinjem da se plašim da možda neću stići da uradim sve što sam oduvek želela, i možda neću uspeti da uživam u svakom danu. A šta ako i nisam spremna na svu toliko odgovornost? Ovde je odgovor bar lak. Ne. Nisam spremna.


Složićete se da 15-20 godina stvarno dugačak vremenski period i da imam dosta vremena u svom mladalačkom životu, dok me eto ne sustignu obaveze. Nije strašno ni to. Svi to prožive, čak neki i smatraju da je to i najlepši period života. Mada ja smatram da je svako doba, i svaki dan predivan i važan na svoj način. Ipak, juče sam sa roditeljima slušala staru muziku. Mislim teško je reći staru, to su neke 70' i 80'. Za mene je to bilo odavno, ali moji roditelji kažu kao: "Pa to je bilo skoro." I za njih to i jeste bilo skoro. I onda tako shvatim da će se jednog dana pričati kako su te 2000' bile takoo davno. A mi svi ostanemo mladi u duši i uspomene i dalje stoje kao da su se tek pre par godina desile.


Danas deca prebrzo odrastaju. Sad zvučim kao neka baba ali je stvarno tako. Kada vidim da devojčice mojih godina izlaze po klubovima, napijaju se, a da ne pričam o tome kako se oblače i ponašaju. Ja smatram da ne treba nigde žuriti već ono, sve sa svojim godinama. Ali oblačenje današnje omladine nije ni za jedan period. Jedno je kad vi nosite kratak šorc, a drugo kad vam pola zadnjice ispadne. No, hajde, neću ja o tome pričati. Već samo želim da vam kažem da nigde ne žurite, već sve polako. Radite sve umereno i primerno svojim godinama.


Ponekad samo razmišljam i razmišljam i razmišljam. I šta onda? Dođem lepo do zaključka da će meni ova srednja škola proleteti i da ja možda neću u tom trenutku biti zadovoljna takvim životom i da ću jelte, samo čekati da postanem starija za još jednu, i još jednu i još jednu godinu. I na kraju ću doživeti sve te godine koje sam toliko dugo čekala i shvatiti da je eto prošlo sve, ali da ja idalje nešto čekam.  Samo što eto više ne znam šta je to.
Pored toga, plašim se da će vreme tako brzo proći i da ja neću uspeti da uradim sve što sam zamislila i da ću samo jedno jutro otvoriti oči i shvatiti da sam majka i da treba da spremam doručak, i odvedem decu u školu.

Nisam spremna za neku tako veliku odgovornost, ili bilo kakvu odgovornost. Baš zato mi je i drago što mene moji roditelji ne puštaju da radim baš sve što želim. Iako bih ja svakodnevno lutala gradom, i želela da postanem "odrasla", sa odrastanjem stiže i ogroman broj obaveza i odgovornosti. Tako da, ću se ipak snaći sa tom teriotrijom za izlaske i šetnje dokle smem, jer iako bih ja kao volela da oni mene malo više oslobode, nikada ne bih sebe mogla da zamislim da živim u nekom internatu zbog škole, i da kuvam, čistim, perem i sve ostalo da radim sama. Strpeću se još malo. ☺

You Might Also Like

49 comments

  1. Koliko divan post! Naravno da nigde ne treba zuriti. Svi negde zure. Obicno tinejdzeri od 15, 16 godina jedva cekaju da odrastu, udaju se, nadju posao, zive samostalno. Cak tu preveliku zelju prenose i na sadasnjost- ponasaju se kao da su odrasle osobe. A ja? Ja bezim od svega toga. Trudim se da, dok sam jos dete, iskoristim svoje detinjstvo. Necu imati decka, jer sam tako 'starija', necu izlaziti u klubove i nositi haljine za iste, jer me to cini starijom. Ja cu biti jos uvek dete i cekati 'svoje vreme'. I ja se takodje plasim 'odraslosti'.
    Jos jednom prelep post, mnogo lepo si ga napisala. :)

    introvertna-holandjanka.blogspot.com

    ReplyDelete
  2. Joj, odličan post, baš si me naterala da se zamislim. Ja se, iskreno, plašim toga što vreme tako brzo prolazi. Plaši me to što ću da odrastem,i neću sad da ponavljam tvoje reči, ali da, razumem kako se osećaš. Kada neko kaže "pre 10 godina", dugo mi treba da shvatim da je to u stvari 2006.godina...

    http://introverted-dreamer.blogspot.rs/

    ReplyDelete
    Replies
    1. Uopste nemamo predstavu koliko je nesto davno, odnosno nedavno bilo. :)

      Delete
  3. Ja razmisljam o tome sada kada je leto i moji roditelji rade, a ja ujutru ostajem sama sa bratom. Moram da sredim kucu spremim nam dorucak, i to je od prilike to. A nekada zamislim samo kako je spremati sva tri obroka, cistiti kucu svaki dan i brinuti se o deci. Ali, ima jos dosta do tada. To ti je isto kao kada se plasis da ce svi umreti jednog dana, ali taj dan je daleko. I sto manje razmisljas o tome bices spremnija. U srednjoj skoli naucices nesto vise, na fakultetu jos vise, a kada upoznas osobu sa kojom zelis porodicu, zivot ce ti postati lepsi. Samo zamisli kako je to lepo kada budes imala svoju decu koja te neizmerno vole, i ti njih. Znam da ti je sada malo cudno da razmisljas kada da im nesto dopustis, da li da im to kupis, kako da se brines o njima...To ces vremenom nauciti i tvoji roditelji ce ti pomoci u tome, a ti trebas da zivis sadasnji zivot, jer ako ga ne budes sada zivela i brinula o buducnosti propustices upravo to, svoje najbolje godine. Znam da zvucim kao baba i odrasla osoba, ali ja jednostavno gledam na sve to tako. Verujem da cemo se svi snaci. Isto kao sto se sada snalazis za neke potrebe, tako ces se snaci i tada.

    Inace, ja ne znam kako te devojcice od 10-ak godina imaju decka ili devojku, a ja se stidim da u prodavnici pitam prodavacicu gde im stoji prasak za pecivo LOL :D

    Novi post sa slikama: bethanyismybae.blogspot.com

    ReplyDelete
    Replies
    1. Znam da je tako. I stvarno se trudim da zivim zivot "punim plucima". Ali eto nekad mi dodje da samo razmisljam o buducnosti i eto mozda malo da ocajavam. Ali ako nista, od toga je ispao super novi post. XD

      Delete
  4. Slažem se sa tobom i dugo nisam videla ovako napisan post. Na ovu temu, sa ovakvim detaljnim opisima. Ti i ja smo apsolutno iste po tom pitanju, i ne znam da li je igra slučajnosti da sam jutros na radiju čula Bajaginu pesmu, i moja mama je rekla: "Pesma moje mladosti, kao da je juče bilo..." I zaista je čudno kako vreme brzo leti i protiče. Ne mogu prosto da zamislim sebe za 10 godina, a kamoli za 20-30.

    Lifelover's diary

    ReplyDelete
    Replies
    1. Izgube roditelji pojam o vremenu, jer zauvek ostanu mladi. ;)

      Delete
  5. O ovome razmišljam već nekoliko dana pošto sad tek krećem u srednju školu i razumijem te. Imam 15 godina, ali se uopće ne osjećam tako. Radim svakakve stvari i čini mi se kao da još uvijek imam 12 godina. Dok kad pogledam ljude s kojima ću ići u razred, svi se čine nekako stariji i zreliji, stavljaju puno čudo šminke, stalno izlaze... Ne znam. Nekako mi se čini da ja normalno odrastam, nikud ne žurim, uživam u stvarima koje radim, a oni žure, ali opet se bojim da se nitko neće htjeti družiti sa mnom jer smo toliko različiti. Valjda će biti još netko kao ja jer stvarno je život dugačak i imat ćemo još vremena biti "odrasli". :)

    bernardasinnerbeauty.blogspot.com

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja cesto delujem dosta mladje, iako ne mogu reci da imam neki baby face. Hahah Mada to smatram kao veliku prednost. XD

      Delete
  6. Draga Iva, ja sam oduševeljena ovim tvojim postom. Ovo je jedno totalno zrelo razmisljanje, vidi se koliko si vec sad zrela sto je odraz tvoje inteligencije. Ceo ovaj tvoj tekst me je jako podsetio na jednan moj pismeni zadatak iz skole. Slozila bih se u svemu sto si ti rekla, zivot jeste zaista tezak, i u njemu treba ocekivati bas sve, stvari se menjaju, ljudi i vreme se menjaju, iz dana u dan nista nije kao pre, vreme prebrzo leti, i koliko udarimo dlanom o dlan docice vreme da i mi osnivamo svoje porodice. Medjutim zivot treba gledati sa vedrije strane, i 'gurati' samo pozitivno, s osmehom na licu. Predivan post, ponavljam odusevljena sam. Pratim te i rado citam tvoje postove <3

    moj blog: http://www.thestylefanatic.com/

    ReplyDelete
  7. I sa mnom je isto, veruj mi. Ponekad me odjednom strefi pomisao- hej ja imam 15 godina i za možda još 10 ja ću već početi da radim, udaću se... Okej, možda ne sa 25, možda malo kasnije, ali razumeš šta hoću da kažem. nekako ja se još uvek osećam kao malo dete i to mi se jako dopada, bukvalno bih volela da sam Petar Pan, ahh! :) Sjajan post, Ivo! <33

    Novi post-> www.marsyly.com

    ReplyDelete
    Replies
    1. Kad bi mogle da zaustavimo vreme, i da ove godine duze potraju. ☺

      Delete
  8. Imam 15 godina i sama pomisao na to da cu morati da izadjem iz ovog perioda zivota u kome uzivam me zastrasuje.Slazem se da deca danas prebrzo rastu.Ja u njihovim godinama to nisam zelela.Ne zelim ni sada.Kada sam trebala da odlucim u koju cu srednju mislim da mi je to bila najteza odluka do sada.Da deca znaju koliko je tesko biti odrastao i donositi teske odluke ne bi toliko zelela da odrastu.

    beautyandstylebyemma.blogspot.com

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja sam vec od 6 razreda znala sta cu upisati, ali eto to je mozda prva velika odluka koju smo mi deca trebali da donesemo. :)

      Delete
  9. Predivan post Iva.
    Ja iskreno mislim da je sve konstrukcija društva , i očekivanja koja nam plasiraju.

    Sve što mislimo da je ispravno ,sve što mislimo da je ,,u skladu sa našim godinama'' , svu muziku koju ,,treba'' da slušamo je konstruisalo društvo.

    A sva očekivanja društva nas oblikuju.

    Ja iskreno mislim da svako treba da radi šta god poželi ,dokle god ne povređuje sebe i druge. A do nas je da li ćemo dostići taj nivo zrelosti da nas ne zanima šta drugi ljudi rade.

    Odlično napisano !

    ilordogaming.blogspot.com - novi post

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zalosno je to da nas drustvo i tera da se ponasamo dosta zrelije nego sto jesmo. Ali znam da uopste nije tesko ne ponasati se tako. Evo, ja sam jedan primer toga. ☺

      Delete
  10. Sjajan post! U potpunosti se slazem s tobom, danasnje generacije postaju sve gore i gore, na svim poljima. Bilo da se radi o skoli, oblacenju, karakteru, moralu opcenito ... Sve mi se manje dopada ono sto vidim. Lijepo je vidjeti nekog ko se izdvaja iz okoline, uistinu zrelo razmisljas. Ponekad se i ja plasim odrastanja, te sveg ostalog sto dolazi u paketu. Plasim se da moj zivot nece izgledati ni priblizno onako kako sam ga zamislila. No dobro ... Zbilja si me natjerala na razmisljanje.
    Ako zelis pogledaj novi post kod mene, bilo bi mi jako drago: www.shoppingholic-dreamer.blogspot.com

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti draga, na divnom komentaru. I nemoj da se brines. Ako budes dovoljno radila, uspeces da imas zivot kakav zelis. :)

      Delete
  11. Slažem se sa svim što si napisala. Deca uvek žele samo jedno, a to je da što brže porastu. A kada odrastu, shvate koju odgovornost i obaveze život nosi sa sobom i da nema ništa lepše od bezbrižnih dečijih dana. :)
    Fashion, Beauty and Style

    ReplyDelete
    Replies
    1. Bas tako. Ali uglavnom svi kasno to shvate. ☺

      Delete
  12. Ja imam 18 godina , evo završila sam srednju školu, upisala fakultet.
    Iskreno, jedva sam čekala napuniti 18, al zaista, a sada kada su godine tu, žalim što ide svaka sljedeća. Da bar godine stanu nekako, kažu do 18 . godine sporo idu, a poslije lete doslovno.
    Kad već pričaš o srednjoj školi, kad promislim, bilo bi tu dosta stvari koje su mogle i bolje proci , ali sam zadovoljna, kako srednjom školom, tako i općenito životom i tempom kojim sam živjela do sada. Dosta prijateljstava, poznanstava, dao Bog da se ovako nastavi i ja prezadovoljna.
    Kažem, godine lete, zato treba uživati u svakom danu, ne znamo kakve nam još ljepote budućnost donosi.
    Odličan post i super ideja. ☺

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nadam se da cu uzivati u srednjoj skoli, i da eto i ja mogu sa svojih 18 godina reci da sam svasta prozivela, i da sam uzivala. :)♥♥

      Delete
  13.  Kako prelep post. Ja bih volela da uvek ostanem jedno dete, koje ce stalno tatu zapitkivati sta joj nije jasno, i sa mamom uciti da pravi razne poslastice i dezerte. Ali znam da ne moze tako, jednom cu ja biti ta koja ce nekoga uciti kakoi da prsvi kolace. Medjutim, dok to ne dodje, uzivacu u pilici d budem dete. Ima vremena za sve, i decka i pijanke i klubove i minice i sve, Ne treba zuriti, jer kasnije moze dasejnavi kajanje sto je vreme detinjstva i bezbriznosti potroseno u zelji za odrastanjem...
    Teen Queen

    ReplyDelete
    Replies
    1. Samo treba biti umeren, i cekati svoje vreme. Nigde ne treba da zurimo. :)

      Delete
  14. Jao,odličan post...
    Fino je čuti da neko razmišlja tako :)

    ReplyDelete
  15. Odličan post, mislim da ne treba ničeg da se plašiš i da sve samo prepustiš vremenu! <3

    https://mirjanafashion.blogspot.rs/

    ReplyDelete
  16. Bas mi se dopada post, i ja cesto razmisljam o godinama, i nekada me uhvati nostalgija, nekada cekam da se nesto dogodi, a u stvari zivimo u ovom trenutku, i trebaa uzivati u trenutku :D
    http://thewhiteandgold.blogspot.com/

    ReplyDelete
  17. Beautiful pictures:)
    Have a nice day!:)
    kisses

    http://irreplaceable-fashion.blogspot.com/

    ReplyDelete
  18. Odličan post i tema draga! Mislim da ne treba previše razmišljati o budućnosti, najvažnije je uživati u sadašnjosti jer budućnost ionako dolazi i malo je toga što možemo da planiramo na duže staze. Uživaj u trenutku i ne brini previše!
    Vesna - Home Chic Club
    new post: http://vesna-kreativnostidrugesitnice.blogspot.rs/2016/08/a-product-review-twinkledeals.html

    ReplyDelete
  19. *i dalje, nemoj se ljutiti. <33

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala. Ja se nikad necu naljutiti zbog neceg takvog. Ali ipak, nije to najbitnija stvar. :)

      Delete
  20. Sjajan post!Izabrala si savrsenu temu za pisanje!
    Zapratila sam te.
    jovanaslife.blogspot.com

    ReplyDelete
  21. Slažem se sa svime. Najviše me bude strah da nekada neću imati vremena ostvariti stvari koje želim. I bude me strah da ću upisati faks koji ne želim. I strah me odrasti, ono jako. Ne znam što da više napišem kad se slažem u većini stvari.

    https://sretnisanjar.blogspot.hr

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nemoj da se plasis. Samo ti jos to mogu recim :)

      Delete
  22. Ja sam mladja godinu dana ali osecam se skoro pa potpuno isto i stvarno te razumem. Predobar post! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Post mi se "extremno" sviđa :). Lepa tema i nekako i sebe vidim u njoj. Iako sam 2001. godište ja sama krećem u 8. razred i uvek izgledam dve godine mađe od moje prave generacije :). Mnogo mi se sviđa tvoj blog, zapratila sam te... ♡♡♡
      P.S. Očekuj puuuuno komentara od mene :)

      http://modernastreberka.blogspot.rs/

      Delete
    2. Radujem se tvojim komentarimaa. ♡

      Delete
  23. Baš zrelo rszmišljanje. To tako obično ide, kad si mlađi-vreme ti teče sporo i nikako da dočekaš da odrasteš, a posle shvate da bi baš hteli da se vrate u te godine, a godine počnu da prolaze kao dani... Lep post!

    ReplyDelete
  24. Sjajan post <3

    Ako zelis pogledaj moj blog i zaprati me ,uzvracam :*

    ReplyDelete

Reci svoje iskreno mišljenje ☺